ZVUK SAN FRANCISCA: PSIHODELIČNI ROCK

1965. San Francisco je iznenada postao jedan od najveselijih gradova čitave države. Beat pjesnici doselili su se tamo. Mario Savio osnovao je Pokret za slobodu govora na sveučilištu Berkeley.

Izraz "Zvuk San Francisca" odnosi se na rock glazbu koja se izvodila i snimala uživo od strane rock bendova iz San Francisca od sredine šezdesetih do ranih sedamdesetih. Ponekad zvan psihodelični ili acid-rock, ovaj oblik rocka blisko je bio povezan s halucinogenim drogama kao što je LSD, psihodeličnom umjetnošću i “light showowima”.

Ta je glazba na mnogo načina bila rock ekvivalent apstraktnog slikarstva (Jackson Pollock), free jazza (Ornette Coleman) i beat pjesništva (Allen Ginsberg). Taj su fenomeni imali zajedničkom labavu strukturu u kojoj je oblik “bio” sadržaj i prevladavao je stav zanemarivanja stoljećima starih estetskih vrijednosti. U glazbi je to značilo da je improvizacija bitnija od skladanja.

Psihodelija je započela na folk sceni, s bendom Holy Modal Rounders koji su uveli taj termin u uporabu 1964. Možda je najbolji predstavnik bendova toga doba bend Grateful Dead s vokalistom i glavnim gitaristom Jerry Garciom. Oni su eksperimentirali s dugim, improviziranim glazbenim segmentima.

Acid-rock glazbenici svirali su u ponešto drugačijem kontekstu od jazz i blues glazbenika: više su naglašavali melodiju a manje virtuozne izvedbe.

Glazbeni utjecaji nisu dolazili samo iz Londona i Liverpoola već i iz oživljene folk glazbe, electric blues scene iz Chicaga, soul glazbene scene iz Detroita, Memphisa i Muscle Shoalsa, jazz stilova različitih era i područja i više.

Lirski sadržaj zvuka San Francisca bio je i emocionalan i inteligentan, odražavajući utjecaj vodećih tekstopisaca kao što su Bob Dylan i John Lennon. Tekstovi pjesama su često bili namjerno pjesnički. Tekstopisci su bili inspirirani beat pjesnicima prethodnog desetljeća.

Mnogi su bendovi osnovani i svako je imao karakterističan zvuk ali postojalo je dovoljno sličnosti među njima da bi nastao regionalni identitet. Do 1966. svježe i pustolovne improvizacije tokom nastupa uživo bile su karakteristika zvuka San Francisca. Glasnija, izraženija uloga električne bas gitare bila je još jedno obilježje.

Drugi veliki umjetnici toga doba bili su  Beau Brummels, the Vejtables, Jefferson Airplane, Big Brother & the Holding Company, i Quicksilver Messenger Service. Unatoč antiestablišmentskoj orjentaciji kulture mladeži u to doba, velik dio glazbenika i bendova bio je primjetan na sceni – uključujući Dead, Jefferson Airplane, Janis Joplin, i Santana koji su svi naposlijetku potpisali profitabilne ugovore s velikim izdavačkim kućama.

Tokom ljeta 1967., "alternativno" je postalo "mainstream".